NAJLJEPŠI ODLOMCI I CITATI
O MORU I KAMENU
-Ljudi koji žive pored mora upućeni su na više događaja i više tajni. More se nikada ne može do kraja primiriti. Ono uvijek damara iskonskim damarima, i bliže je strastima nego razumu. More je jedna davno stasala strast, prije svake svijesti o grijehu i nedopuštenom. More poznaje strast, ali ne poznaje grijeh. More se u svojoj istrajnosti došaptava i nadgornjava sa kamenom.
-Na dalekoj pučini i uz ljuti kamen nekog usamljenog majdana čovjek najbrže misli i najdublje osjeća.
-U sudaru mora i kamena čovjek osjeća suštinski ritam borbe neumitnih snaga, ali i nepresušno nadahnuće i snagu života.
-Samo uz kamen i uz more može se do kraja osjetiti ljepota i tišina u njihovoj uzajamnosti.Tu je ljepota neoskrnavljena i tišina neobeščašćena.
-Kamen, more i ljudsko saznanje imaju sve ukuse mirise i boje.
-Kamen, kao i more, sabira i smirujre vrijeme.
O LEGENDI
-Legenda je za lakomislene samo iluzija. Za one umnije, ona je mudrost pritajena u poetskoj riječi. Za one koji imaju čežnjivo srce, legenda je nada i izazov...Nigdje duže ne boravi ljudska misao i ljudska želja kao u legendi. Legenda je magija riječi, i dokument ljudske misli i savjesti. Legenda je trajni obik postojanja i pamćenja. Ona daje šansu čak i istoriji.
-Postoji stara legenda o Sizifu i kamenu kao o neprijateljima. Sizifa su kaznili kamenom. Ne, Sizif i kamen su u saglasju i ljubavi. Sizif najdublje osluškuje kamen, kamen suštinski oblikuje Sizifa, i uvodi ga u red viših i dubljih tajni. Sizif i kamen tek zajedno ušli su u legendu.
STVARALAŠTVO je nemir, prkosi gotovim i ustaljenim formama.
PATNJA se ne uči, a ona sama daje najdublji nauk.
USAMLJENOST je aristokratska izdvojenost. To je mjesto za egzistencijalnu punoću čovjeka.
STVARANJE je izazivački prkos tajni, ali i put ka novom rađanju u tajni.
-Između mudrosti i predrasuda klizi život u svojoj nedorečenosti.
O ŽIVOTNOJ RADOSTI
-Unižen je život ako je bez životne radosti, čak kada nam se ostvaruju i najkrupnije želje i ambicije. Neki ljudi, naprosto, nemaju smisla za radost i radovanje. I kada umuju, i kada stvaraju, oni šire zadah turobnosti.
ZAVIČAJNOST nije samo mjesto gdje smo rođeni i stasavali. Zavičajnost je ona topla luča koja nam baca blagu svjetlost kada pokušamo makar donekle da sagledamo i prepoznamo sebe.
-Treba vjerovati u čovječnost makar toliko koliko vjerujemo u nesreću i ljudske slabosti.
TUGA
-Neki ljudi njeguju tugu kao voljeno biće, ili vrt i voćnjak koji su im zavještali preci.
Kada se tuga pretoči u sjetu postaje trajna kao bora na čelu, ili urođeni biljeg na vidnom mjestu, koga je besmisleno pokrivati i nemoguće sakriti.
-BUDUĆNOST je i brutalna i sveta, ali uvijek izazovna. To je carstvo čežnje i tajne. Uvijek više pripada bogovima nego ljudima; više umjetnicima i sanjarima nego naučnicima i logičarima. Budućnost je božanstvena u svojoj otvorenosti do u vječnost; ne priznaje konačno savršenstvo ni kraj.
-Kada čovjeka prestanu da bole uvrede od onih do kojih trba da mu je stalo, on je na putu prezrenja, ili je već prezreo cio svijet.
-Uz sve napore i magičnu privlačnost velikih potreba i poduhvata, čovjek najčešće opslužuje svoje SLABOSTI.
-Kao što postoje divlji i neukrotivi predjeli, tako postoje divlje i neobuzdane misli. Divlja misao se, kao gorska bujica, obrušava na drugu misao, da bi je poništila, uvlačeći je u svoje brzake i tokove.
Samo istinski najmudriji rvali su se i nosili sa tim bujicama i brzacima.
-NEUKROTIVOST I PRKOS, bez obzira koliko nam smetaju i u djelima i u namjerama, uvijek su atributi ljepote.
-BOKELJ, vječito stiješnjen između mora i kamena, i sam klesan i mramorjem i morskim talasima, odnjegovao je mudar i strpljiv odnos prema običajima i tradiciji. Svi bokeljski običaji nose ukus i boju vjekova. Upravo ta pribranost vjekova nije prepreka, već je podsticaj za razumijevanje novih tokova. Bokelj je savremen, ali i podozriv. Tu podozrivost često kamuflira prividnom lakomislenošću i podrugljivošću, a ispod toga nalazi se njegov urođeni smisao za konkretnost i istrajnost.
-Na RUŠEVINAMA raste zaborav i korov, a ako je ruševina ljudsko srce tu onda raste, grana se i cvjeta očaj i mržnja.
VATRA je čudo. U legendama i predanjima svih naroda vatri se pripisuje božansko porijeklo. Vatra je najdublja i najživlja spona između Boga i čovjeka. Čovjek se ne može zamoriti gledajući u vatru. Vatra je iskonski čuvar mjere i reda.
KAMEN
-Kamen nas stameno vezuje za zemlju da bismo na čvrstom osloncu ohrabrili i korak i pogled. Tek sa čvrstog polazišta otvaraju se sigurne životne staze, i bistri pogledi; i na more i na nebo; i na svoj i tuđi bol; i na svoj i tuđi grijeh.
-PRIJATELJSTVA se najjače grade na patnji, a urušavaju u ognju srdžbe. Porušena prijateljstva vode u očaj. Samo istinska prijateljstva ne mogu se nikada urušiti. Ona su snažnija od svih uragana. Za istinska prijateljstva sposobni su samo ljudi vatrenog srca i blistavog uma.
KORAK
-Ostvaren je samo onaj čovjek koji uspije, ne samo da nađe ritam svog koraka, nego i da se nosi sa tim ritmom; koji uspije da ga taj ritam ne satre prije vakta.
-Uzaludan je život onoga kome rano ostare koraci.
-Samo da korak nije prazan, onaj što sve ništi i zjapi odsustvom; onaj što vodi u bezzavičajnost, ravnodušnost i iskorijenjenost.
-Korak bez nade i nadahnuća, ostari prije vremena, i sveže sve puteve i staze u mrtvi čvor.
O SAMOČI
–Korijen samoće je u nerazumijevanju sebe, okoline i drugog čovjeka. To je neumijeće osluškivanja ritma i damara, svoga i tuđeg života; svoga i tuđeg srca.
LJUDSKA RIJEČ postaje moćna ako je ostvarena, i ako se ostvaruje kroz život onoga ko ju je izgovorio ili napisao.
- Drugog čovjeka obično vidimo kroz ono što tražimo, po mjeri svoje slabosti i snazi svoje vrline. Između mene i drugog, uvijek je paravan od moje želje i moga straha; mojih snova i moje jave; mojih nadahnuća i moje potištenosti.
-Kad presahne LJUBAV čovjek se davi u poplavi samoljublja.
-ĆUTNJA usklađena sa ritmom srca LJUBAV je.
O LUTANJU
-Lutanje je i bježanje, i traženje; ali i onaj divni, divljačan i opasan, predukus SLOBODE...
O DALJINAMA
-Daljine su vremenski i prostorni nedostiži, nedohvati i nepovrati. One mame i liječe od surove stvarnosti i prostačke blizine. Daljine su, uvijek, dograđene maštom i ugrijane nadom...
O STRASTIMA
-Strast je plamen koji prijatno grije, ako je u zagrljaju mjere i razboritosti. Ali, otrgnuta od mjere i razboritosti, strast postaje razorni požar, koji vatrom požude sažiže i guta sve oko sebe.
O SMIRENOSTI
-Smirenost nije pomirenost sa nedaćama. Smirenost je uzvišen odnos prema nevoljama, nesporazumima, kao i svim životnim kovitlacima, zarad mudrog traženja rešenja za nevolje i probleme; i zarad ljudskog dostojanstva i gospodstva. Zaista, nema dostojanstva i gospodstva bez smirenosti.
STID je veličanstveni stih savjesti. To je purpurna svetiljka duše, koja drži na okupu i u harmoniji sve boje, i sve strofe vaseljene.